Na žalost žrtvovao sam gledanje koncerta Powerwolf iz neke dobre, pozicije blizu Rock pozornici, kako bih ušao u fan pit i osigurao si najbolje mjesto za Maiden. Ona mjesta na koja su dojurili junaci s početka današnje priči meni uopće nisu dobra jer je pozornica dosta visoka a teren mjestimično pada pa je vidljivost pozornice upitna. Ja sam na vrijeme napravio inspekciju terena i vidio koja je najbolja točka. I još jedan kuriozitet. Ove godine je prvi put uveden sigurnosni prolaz u ravnini sredine pozornice pa prema miks pultu. Tako je stvoren lijevi i desni fan pit. Naravno, svi su odjurili u lijevi, stajati ispred Adriana Smitha. Nitko od die-hard fanova nije šljivio Gersa ni 5 para.

Iron Maiden sam gledao nekidan u Ljubljani, 28.05. na prvom koncertu njihove The Future Past turneje za koju je rečeno da će u setu sadržavati 5 pjesama sa Senjutsu i 5 sa Somewhere in Time albuma. Obzirom da mi je prvi koncert u životu bio 11.09.1986., Iron Maiden u Zagrebu na Somewhere in Time turneji, i da mi je taj album top 3 Maidena a po sentimentalnosti možda i najdraži, mome ushitu nije bilo kraja. Samo je bilo pitanje koliko ću ih puta, i gdje, gledati na ovoj turneji. 3. koncert moje Maiden turneje je zakazan u O2 areni u Londonu 7.7.23.

Malo ću se osvrnuti na ljubljanski, prvi koncert na turneji. Iako su najave govorile da će pozornica biti u stilu Somewhere In Time iz 1986., sve dok nisam čuo uvodne taktove Vangelisove Blade Runner teme bio sam na iglama. A onda mi je pao kamen sa srca. Ovdje sam puna 2 sata stajao ispred pozornice čekajući početak koncerta. Zadnjih godina imam pravilo da Maiden moram gledati najmanje jednom u dvorani i najmanje jednom na otvorenom. Iako se Maidenov koncert na otvorenom ne može mjeriti s onim u dvorani, ako već „moram“ gledati vanjski koncert, onda je SRF idealno mjesto. Na nekom drugom open air festivalu ili na njihovom samostalnom koncertu (kao u Bečkom Novom Mestu 2022.) ne bi bilo šanse doći tako blizu pozornici tako rano pred koncert. Ako ništa drugo, vrijeme sam kratio gledajući kako se glancaju zadnji detalji na pozornici pred početak koncerta. Točno u 21:00 preko razglasala se prolomila Doctor, Doctor od UFO. Iskreno, uopće ne znam koja je svrha tih uvodnih pjesama? Da zagrije publiku? Za što? Za Maiden??? Meni je to potpuno suvišno. Nakon nje je konačno počeo koncert a pod tim mislim da je počela Vangelisova pjesma. Još je bio dan pa šaranje reflektora i svjetlosnih topova nije imalo nikakvog smisla. Nakon uvodnog dijela pjesme Caught Somewhere In Time koji je pušten s trake (razumiju li me uopće mlađe generacije kad kažem „s trake“?), bend je izletio iza zavjesa i počeo tu pjesmu u stvarnosti svirati. Malo je osjećaja koji u meni izazivaju takav ushit kakav je gledanje Maidena na ovoj turneji. Stvarno je izgledalo kao da sam se vratio u 17-godišnjeg sebe kad sam ih prvi put gledao, nakon toliko godina iščekivanja.

Ni Maiden nisu odoljeli pomodarstvu pa su i oni imali led displeje u pozadini ali samo s bočnih strana. U centralnom dijelu su i dalje bili klasični Maidenovi panoi. Početak je očekivano bio s omotom albuma Somewhere In Time, temom futurističkog grada. Dickinson je istrčao par trenutaka nakon izlaska benda dajući i svojim izgledom obol temi koncerta: futuristički mantil i naočale, kosa uvezana u rep; kao da je i sam izašao iz filma Blade Runner. Maiden su prvi puta nakon istoimene turneje (1986/7) u svoj set stavili pjesmu Caught Somehere In Time, jedan nepravedno zapostavljeni dijamant, pjesmu koja se nalazi u svim mojim varijantama best of Maidenovih pjesama. Stranger In The Strange Land je kratko bila u setu povratničke turneje 1999. ali je nakon samo nekoliko koncerata Smithov tata umro pa je Smith odlučio tu pjesmu umiroviti u tatin spomen (tako je barem priča kružila zašto je pjesma ispala s popisa). Tu sam nekako bio najskeptičniji hoće li ju svirati ili ne. Na moje oduševljenje, poznati bas + bubanj uvod je krenuo odmah po završetku prve pjesme. Toooo! Inače, to je jedina njihova (naglasak je na njihova) pjesma koja završava s fade outom na albumu (ta druga, ne-njihova je obrada Women In Unifom). Ovdje je, naravno, pjesma imala svoj logični završetak. Zastor se mijenja i postaje jasno da je sljedeća pjesma The Writing On The Wall. Kad je kao singl izašla 2021. nikako ju nisam mogao svariti. Zapravo, nikako ju nisam mogao staviti u Maidenov okvir. Ali s vremenom mi je sjela. Maiden su malo promijenili izbor pjesama sa zadnjeg albuma Senjutsu. Na drugom dijelu Legacy Of The Beast turneje su svirali prve 3 pjesme s albuma (s kojima su i počinjali koncerte). Sad je uslijedila The Future Past, prema kojoj je turneja i nazvana. U Ljubljani je doživjela svoju live premijeru. Uz nju je došao i novi pano čiji je motiv bio nekakav hibrid naslovnice singla Wasted Years iz 1986. i detalja s albuma Senjutsu. To je bio i reklamni motiv za turneju a nalazi se i na majicama. Još je jedna pjesma s albuma Senjutsu doživjela svoju live premijeru na ovoj turneji – Time Machine. Potpuno iznenađenje je bio odabir The Prisoner za set. Ovaj put je pano bio tematski vezan za seriju o kojoj je pjesma i nastala. Nekako tih dana u medijima je Steve Harris govorio kako su se 1982. zeznuli i na album stavili pjesmu In Gangland a trebali su Total Eclipse. On je je završila na B-strani singla Run To The Hills i čak su ju svirali na Beast On The Road turneji 1982. Meni bi bila fora da su, recimo, nju odsvirali umjesto The Prisoner. Iako je i The Prisoner poslastica koju ne serviraju često (zadnji put na Maiden England turneji 2014.). Kako klinac sam obožavao bubnjarski uvod Clive Burra. Taj zvuk bubnjeva i taj uvod su mi uvijek bili top.

Potpuno novi pano je nagovijestio još jednu pjesmu koja je svjetlo dana ugledala tek na ovoj turneji: Death Of The Celts. To je još jedan u nizu fenomenalnih epova, ovaj put s albuma Senjutsu. Gledajući ih kako sviraju takve pjesme, čovjek ima osjećaj da gleda film. Audio vizualni dojam njihovog koncerta je nevjerojatno sugestivan.